Reforma zajedničke poljoprivredne politike EU 2003. godine uvodi nove mjere ruralnog razvitka, razdvajaju se poticaji od proizvodnje, što omogućuje poljoprivrednicima da slijede potrebe potrošača, čime su razvijeni novi propisi koji reguliraju potpore u ruralnom razvoju. S tržišno-cjenovne potpore poljoprivrednoj proizvodnji, koja je rezultirala velikim količinama poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i njihovim viškovima na tržištu EU prelazi se na sustave potpore poljoprivrednoj proizvodnji prema kojima poljoprivredno gospodarstvo i održiva poljoprivredna proizvodnja postaju temelj poljoprivredne politike. Uvedene se financijske potpore poljoprivrednicima usmjerene na unapređenje kvalitete proizvoda, razvoju ruralnog gospodarstva te posebno područja s težim uvjetima gospodarenja ili udaljenijih područja.

Politika kvalitete (Quality Policy) Europske Unije predstavlja zaokret u zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU (CAP). Osnova politike kvalitete je stvaranje sustava zaštite i podizanja vrijednosti posebnih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s oznakom izvornosti i oznakom zemljopisnog podrijetla te sustava za zaštitu proizvoda s posebnim svojstvima koja proizlaze iz tradicionalnih načina njihova spremanja i imaju tzv. tradicionalno obilježje.

Područje oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnoga podrijetla u Europskoj uniji regulirano je Uredbom vijeća (EZ-a) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, Uredbom vijeća (EZ-a) br. 509/2006 od 20. ožujka 2006. o poljoprivrednim proizvodima kao zajamčeno tradicionalnim specijalitetima i Uredbom Komisije (EZ-a) br. 1898/2006 od 14. prosinca 2006. koja predviđa detaljna pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ-a) br. 510/2006. Ove Uredbe zamijenile su Uredbu vijeća (EZ-a) br. 2081/92 o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla oznaka izvornosti za poljoprivredne i prehrambene proizvode i Uredbu vijeća (EZ-a) br. 2082/92 o potvrdama o osobitim svojstvima poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Spomenutim se Uredbama definira značenje oznaka, postupak pokretanja zaštite na razini EU te odredbe koje mora obuhvatiti nacionalni sustav zaštite, podnositelje i sadržaj zahtjeva i specifikacije, opseg zaštite, sustav utvrđivanja sukladnosti i kontrole za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji nose jednu od oznaka.

Na razini EU od 1992. do danas zaštićeno je 760 naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Među njima je 429 proizvoda zaštićeno oznakom izvornosti (PDO – Protected Designation of Origin), 315 je zaštićeno oznakom zemljopisnog podrijetla (PGI – Protected Geographical Indication) i 16 naziva oznakom tradicionalnog ugleda (TSG – Traditional Speciality Guaranteed).

Registracija oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla u Republici Hrvatskoj

U nastojanjima da se zaštite tradicijske, kulturne i druge vrijednosti poljoprivrede kao glavne djelatnosti hrvatskog sela i ruralnog prostora u cjelini, stvorene su zakonodavne pretpostavke i doneseni nacionalni, regionalni i lokalni programi potpore, kao oblik podrške obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima koja njeguju tradiciju i izvornost poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, a u cilju povećanja proizvodnje i dohotka poljoprivrednih proizvođača.

Sustav registracije i zaštite naziva prehrambenih proizvoda oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla na nacionalnoj razini vrši Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (MPŠVG), koje je donijelo pravilnike koji propisuju proceduru zaštite oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake tradicionalnog ugleda hrane, a usklađeni su sa relevantnim propisima EU (iz 1992. godine).

Pravilnik o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla hrane (NN, 80/05, 11/07) detaljno propisuje procedure zaštite oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla hrane. Pravilnik je većim djelom usklađen s EU zakonodavstvom, a jedina je razlika što se ne primjenjuje na poljoprivredne proizvode koji nisu namijenjeni ljudskoj konzumaciji. Relevantno zakonodavstvo EU se odnosi i na takve proizvode. U tom pogledu RH mora provesti daljnje usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa relevantnim zakonodavstvom EU u području cjelokupne politike kvalitete, da bi se stvorile pretpostavke i uvjeti zaštite proizvoda jednakovrijedni onima u zemljama članicama EU.

Trenutno, Hrvatska ima devet registriranih autohtonih prehrambenih proizvoda. To su: istarski i drniški pršut, torkul za maslinovo ulje, cetinski sir, paški baškotin, dingač, paški sir, slavonski domaći kulen i stara slavonska šljivovica. Ovi proizvodi su registrirani kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, a prema novim propisima, trebaju obnoviti registraciju do kraja 2008. kako bi se potom otvorila njihova mogućnost njihove zaštite na razini EU.

Zakon o hrani (NN, 46/07) sadržava odredbe preuzete iz Uredbe vijeća (EZ-a) br. 510/2006 o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i Uredbe vijeća (EZ-a) br. 509/2006 o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kao zajamčeno tradicionalnim specijalitetima, a odnose se na uvjete za stjecanje oznaka: tradicionalnog ugleda hrane, zemljopisnog podrijetla hrane i izvornosti hrane.

 Zašto registrirati oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla?

Autohtoni prehrambeni proizvodi spadaju u višu cjenovnu kategoriju jer sadržavaju dodatnu vrijednost te pridonose povećanju dohotka proizvođača. Njihova zaštita pridonosi stvaranju identiteta i prepoznatljivosti regije ili zemlje iz koje potječu. Izravna veza proizvoda s određenim zemljopisnim područjem daje dodatnu vrijednost i prepoznatljivost tom području, te pridonosi ruralnom razvoju posebice onih udaljenijih i dislociranih područja. Osim toga, veza sa zemljopisnim područjem omogućuje i ciljano regionalno poticanje. Zaštita omogućuje podizanje i postizanje stalne kakvoće takvih proizvoda, a pravo uporabe zaštićene oznake pripada svim proizvođačima i/ili prerađivačima koji proizvode sukladno specifikaciji prehrambenog proizvoda. Proizvodi s jednom od zaštićenih oznaka zaštićeni su od svake zlouporabe, oponašanja ili uporabe neovlaštenih korisnika tih oznaka. Ovaj sustav potiče proizvođače takvih proizvoda na udruživanje i zajednički nastup na tržištu, a nakon provedenog postupka zaštite na nacionalnoj razini postoji i mogućnost zaštite tih proizvoda na razini EU.

Registrirati se mogu svi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi namijenjeni konzumaciji od strane ljudi, izuzev prirodnih mineralnih i izvorskih voda, jakih alkoholnih pića, vina, voćnih vina i dr. proizvoda od grožđa i vina, osim vinskog octa. Registriraju se oznake, odnosno nazivi prehrambenih proizvoda koji se odlikuju posebnim karakteristikama koje proizlaze iz vrijednosti njihovih sastojaka, načina proizvodnje i prerade te podneblja iz kojega dolaze.

“Oznaka izvornosti” je naziv regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje, koji se rabi za označavanje prehrambenog proizvoda:

• koji potječe iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje,

• čija kakvoća ili karakteristike, u bitnom ili isključivo, nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i njegova se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području.

 “Oznaka zemljopisnog podrijetla” je naziv regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje, koje se rabi za označavanje prehrambenog proizvoda:

• koji potječe iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje

• koji ima specifičnu kakvoću, ugled ili drugo obilježje koje se pripisuje njegovom zemljopisnom podrijetlu i njegova se proizvodnja i/ili prerada i/ili priprema odvija u tom zemljopisnom području.

Kod oznake izvornosti su kakvoća, odnosno svojstva proizvoda uglavnom ili isključivo određena zemljopisnim područjem. Stoga je preduvjet da se proizvodnja i priprema i prerada odvijaju u definiranom zemljopisnom području. Oznaka izvornosti se prema tome može registrirati samo za proizvode koji se doista i proizvode u navedenom zemljopisnom području.
Kod oznake zemljopisnog podrijetla zahtijeva se da određena kakvoća, ugled ili neko drugo svojstvo proizlaze iz zemljopisnog područja. Stoga se u ograničenom području mora odvijati samo proizvodnja ili prerada ili priprema.

Podnošenje zahtjeva za registraciju oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla

Zahtjev za registraciju oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla za pojedini prehrambeni proizvod može podnijeti grupa proizvođača i/ili prerađivača toga proizvoda. ˝Grupa˝ podrazumijeva svako udruženje proizvođača i/ili prerađivača određenog prehrambenog proizvoda, bez obzira na pravni status koji to udruženje ima, odnosno da li je to udruga sukladno Zakonu o udrugama NN br. 70/97, 80/01), ortakluk sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN br. 35/05), zadruga sukladno Zakonu o zadrugama (NN br. 36/95, 67/01, 12/02), gospodarsko interesno udruženje sukladno Zakonu o trgovačkim društvima (NN br. 111/93, 34/99) i dr.

Postupak za registraciju oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla prehrambenog proizvoda pokreće se zahtjevom koji se podnosi MPŠVG-u, odnosno pri Ministarstvu osnovanom Povjerenstvu za registraciju oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla prehrambenih proizvoda koje provodi postupak registracije oznaka.

Da bi se podnio zahtjev za registraciju MPŠVG-u potrebno je provesti pred registraciju, odnosno izraditi specifikaciju, te podnijeti zahtjev za utvrđivanje sukladnosti ovlaštenom certifikacijskom tijelu koje provodi postupak utvrđivanja sukladnosti proizvodnje, prerade i samog prehrambenog proizvoda sa specifikacijom te izdaju potvrdu. Potvrda ovlaštenog certifikacijskog tijela osnova je za podnošenje zahtjeva MPŠVG-u. Uloga Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu odnosi se prvenstveno na pružanje pomoći proizvođačima/prerađivačima u izradi specifikacije te na pripremu zahtjeva za utvrđivanje sukladnosti proizvoda sa specifikacijom, kao i na poticanje udruživanja proizvođača/prerađivača, kako bi ostvarili zajedničke interese, odnosno proizveli autohtoni proizvod zaštićene oznake.

Postupak registracije započinje osnivanjem udruženja proizvođača i/ili prerađivača koji se bave proizvodnjom prehrambenog proizvoda za koji se traži registracija jedne od oznaka. Budući da je riječ zapravo o jednom zajedničkom projektu (poslu), nužno je uključiti sve zainteresirane strane koje sudjeluju u proizvodnom lancu od sirovine do finalnog proizvoda, odnosno sve one koji su na bilo koji način povezani s tim prehrambenim proizvodom. To mogu biti:

• poljoprivrednici,

• prerađivačke industrije,

• manji proizvođači ili prerađivači,

• poljoprivredno obiteljska gospodarstva,

• trgovci i dr.

Izrada i sadržaj specifikacije

Specifikacija je glavni dio zahtjeva te služi kao osnova za izradu Plana kontrole po kojem se provodi daljnja kontrola. U izradi specifikacije uključeni su svi sudionici proizvodnog lanca radi definiranja i postavljanja uvjeta važnih za proizvodnju prehrambenog proizvoda. Također, sami proizvođači i/ili prerađivači definiraju i postavljaju pravila u specifikaciji. Specifikacija sadržava sve potrebne informacije koje su nužne kako bi svaki novi proizvođač i/ili prerađivač (kada je oznaka registrirana i kada je njegova specifikacija objavljena) mogao na jednak način proizvoditi taj prehrambeni proizvod i koristiti registriranu oznaku. U ovom slučaju novi proizvođač i/ili prerađivač mora biti na definiranom zemljopisnom području i mora udovoljavati uvjetima navedenim u specifikaciji.

Specifikacija prehrambenog proizvoda sadržava:

• naziv prehrambenog proizvoda uključujući oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla;

• opis prehrambenog proizvoda uključujući i opis sirovine u smislu osnovnih fizikalnih, kemijskih, mikrobioloških odnosno organoleptičkih karakteristika (najvažniji dio specifikacije i temeljni parametri kontrole);

• razgraničavanje zemljopisnog područja proizvodnje odnosno prerade;

• dokumentaciju koja dokazuje da prehrambeni proizvod potječe iz tog zemljopisnog područja;

• dokumentaciju koja dokazuje neposrednu povezanost prehrambenog proizvoda s tim zemljopisnim područjem ili zemljopisnim podrijetlom;

• opis postupka dobivanja prehrambenog proizvoda, te ako je potrebno i opis autentičnih i stalnih lokalnih metoda, kao i informacije koje se tiču pakiranja, ako udruženje koje podnosi zahtjev utvrdi i opravda da se pakiranje mora provoditi u ograničenom zemljopisnom području kako bi se osigurala kakvoća, sljedivost ili kontrola;

• podatke o certifikacijskom tijelu

• posebne pojedinosti u vezi označavanja prehrambenog proizvoda koji se odnose na oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla, koja god da je primjenjiva, ili odgovarajuće tradicionalne nacionalne oznake;

• izjava o sukladnosti s odredbama propisa koji se odnose na hranu.

 Utvrđivanje sukladnosti

Postupak utvrđivanja sukladnosti provodi se prije pokretanja postupka registracije oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, odnosno podnošenja zahtjeva MPŠVG-u. Zahtjev za provedbu postupka utvrđivanja sukladnosti podnosi se ovlaštenom certifikacijskom tijelu (Biotechnicon).

Zahtjev mora sadržavati:

• podatke o podnositelju zahtjeva odnosno udruženju, te o svakom njezinom pojedinom članu, koji je proizvođač i/ili prerađivač prehrambenog proizvoda za koji se traži oznaka (ime i prezime odnosno naziv pravne ili fizičke osobe ili poljoprivrednog obiteljskog gospodarstva, punu adresu odnosno sjedište te matični broj istih, a u slučaju udruženja također i pravni status udruženja)

• naziv prehrambenog proizvoda uključujući i naziv oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla;

• kompletnu specifikaciju prehrambenog proizvoda;

• dokaze o udovoljavanju svim općim ili specifičnim uvjetima higijene u proizvodnji i preradi prehrambenog proizvoda;

• opis unutarnje kontrole te način vođenja dokumentacije proizvodnje.

Nakon zaprimanja zahtjeva ovlašteno certifikacijsko tijelo provodi kontrolu i vrši laboratorijske analize kako bi se dokazalo da su postupak proizvodnje i prerade te krajnji prehrambeni proizvod sukladni specifikaciji. Ukoliko se ne utvrde nedostaci certifikacijsko tijelo izdaje proizvođaču odnosno prerađivaču potvrdu sukladnosti.

 Zahtjev za registraciju

Zahtjev za registraciju oznake izvornosti odnosno oznake zemljopisnog podrijetla pripremljen u skladu s gore navedenim naputcima, predaje se Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva.

Zahtjev za registraciju oznake izvornosti odnosno oznake zemljopisnog podrijetla sadrži:

• podatke o podnositelju zahtjeva odnosno udruženju, te o svakom njezinom pojedinom članu, koji je proizvođač i/ili prerađivač prehrambenog proizvoda za koji se traži oznaka

• oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla koja se namjerava registrirati;

• statut udruženja;

• kompletnu specifikaciju prehrambenog proizvoda;

• naziv i pismena suglasnost ovlaštenog certifikacijskog tijela,

• potvrdu o sukladnosti;

• punomoć, ako podnositelja zastupa ovlašteni zastupnik ili punomoćnik;

• potpis podnositelja zahtjeva, zastupnika odnosno punomoćnika;

• sažetak zahtjeva 

Rješenje o registraciji

Povjerenstvo za registraciju oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla prehrambenih proizvoda utvrđuje potpunost zahtjeva za registraciju oznaka u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva. Ukoliko je zahtjev za registraciju oznake potpun, kratki sažetak zahtjeva objavljuje se u Narodnim novinama, te svaka fizička ili pravna osoba može u svezi određenog zahtjeva uložiti prigovor.

Prigovor na objavljeni zahtjev za registraciju oznake podnosi se u roku od tri mjeseca računajući od dana objave u Narodnim novinama. Prigovor se može podnijeti ako nije udovoljeno definiciji oznaka i njezinim izuzećima, u slučaju da predložena registracija oznake ugrožava postojanje potpuno ili djelomično istovjetne oznake ili žiga ili postojanje proizvoda koji su zakonito na tržištu najmanje pet godina te ako je oznaka po svojoj prirodi generička.

Povjerenstvo za registraciju oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla prehrambenih proizvoda rješava o prigovoru u roku od 30 dana, o čemu se očituje. Ministar donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za registraciju oznake ako Povjerenstvo utvrdi da je prigovor osnovan i o tome se obavještava podnositelj zahtjeva za registraciju i podnositelj prigovora. Ako Povjerenstvo utvrdi da je prigovor neosnovan, ministar donosi rješenje o odbijanju prigovora i o tome obavještava podnositelja zahtjeva za registraciju i podnositelja prigovora, te se postupak za registraciju nastavlja.

Na temelju provedenog postupka za registraciju i prijedloga Povjerenstva, ministar donosi rješenje o registraciji oznake izvornosti odnosno oznake zemljopisnog podrijetla prehrambenog proizvoda.

Danom pravomoćnosti rješenja o registraciji, oznaka se upisuje u odgovarajući Registar, a svaki pojedini član udruženja koji je proizvođač odnosno prerađivač prehrambenog proizvoda s registriranom oznakom upisuje se u odgovarajući Upisnik (Upisnik korisnika registriranih oznaka izvornosti ili Upisnik registriranih oznaka zemljopisnog podrijetla prehrambenih proizvoda). Registrirana oznaka izvornosti odnosno oznaka zemljopisnog podrijetla objavljuje se u Narodnim novinama.

Sam postupak registracije oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla traje najmanje pet mjeseci i ovisi o tome da li je bio uložen prigovor i kako su se brzo sve zainteresirane strane uspjele dogovoriti.

Nakon što je oznaka registrirana na razini Republike Hrvatske, može se pokrenuti i postupak registracije oznake na razini Europske unije. Naime, postupak registracije koji je prethodno opisan identičan je postupku registracije na razini Europske unije. Razlika je u tome što je vremensko razdoblje znatno duže, u prosjeku oko 2 godine.

Više informacija možete pronaći na adresi: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Sektor za kakvoću i sigurnost hrane, Odjel za hranu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, tel. (01) 610 66 92, fax. (01) 610 91 89, ili na web-u: www.mps.hr

Ured ravnatelja HZPSS-a,
Kristijan Jelaković, dipl. ing. agr., stručni suradnik